Sjecam se tog ranog ranog budjenja i odlaska ispod Gazele ko danas. Bio sam naoruzan voljom i dvijema mladim umjetnicama Rosellom i Milom koje su participirale moj projekt Igloo. Jos iz Firenze sam poceo traziti slike po netu tog Romskog naselja zvanog Karton Siti i proucavati materijale od kojih su napravljene te kucice. Bilo mi je jasno, ako zelim tamo na njihovom teritoriju graditi igloo, morati cu se barem malo pokefati sa njima. Tako je i bilo, ali je sve proslo ok kroz razgovor o umjetnosti itd. Uglavnom dosli smo. Odjednom evo i mog starog prijatelja Svede iz Begesa. Svi smo tu, mi i jos petnaestak malih Roma. Kako je dan odmicao Roma je bilo sve vise a s time i vise buke. Sjecam se imao sam limenku spreja, napola potrosenu, koju mi je uzela jedna mala da bi u sljedecem trenutku njezin brat ili prijatelj, neznam, poceo cupati je za kosu i ljepiti samare samo da bi dosao do te limenke. Koja je to zabava,ha. Imali smo par narandja pa reko ‘evo mali hoces’ a on nista drugo nego zalaufa narandju u Savu. Bilo je tu jos prica, od toga da su se pomahnitalo poceli potpisivati sprejem po stupovima mosta na nekoj nerazgovjetnoj cirilici do break dancea u tek pocetom Igloo i da ne duzim.
Igloo je radjen od stiropora, bijeli, kako bi bio neki odgovor na njihove barake putopisnih boja izradjene od igle do vlaka, u obliku spirale koja za mene ima galakticko znacenje. U to vrijeme sam i dosta studirao Bijelu boju, njena znacenja kroz kulture i psihologiju. Bijela je korijen zivota, da li je to istok ili zapad, da li to bilo rodjenje ili smrt. Nemoguce se za jednog kipara ne suociti se sa znacenjima, problemima i mistikom spirale. Spirala je ugradjena i u DNA, moj DNA. Projekt je uspio vrlo dobro, Igloo je bio namijenjen djeci kao igracka tako da sam i tu bio zadovoljan, poslikali smo i odlazak.
Pa ne, bilo bi dosadno da smo otisli sam’ tak’, samo sto sam ga poslikao navalili su na njega ko Romi i destrukcija, unistili ga do daske, a meni je ponestalo baterije da i to snimim. Sto bi ja dao da sam kao mali imao Igloo u dvoristu, ‘ko zna. Ostavio sam dvadesetak kvadrata stiropora jednoj obitelji za izolaciju kuce i polazak. Skoro pa da sam zaboravio, tu se desila jos jedna zgoda. Kako po svim stupovima mosta pokreceno pise Shishanje kod Seburana moje dvije prije su to htijele uljepsati pa su bojama napravile veliki znak, ali napravile su kobnu gresku. Napisale su SISANJE KOD SEBURANA /umro sam od smijeha, jedna talijanka a druga bugarka/ tak’ da su to klinci sa gustom i masno izgadjali blatom. Koji dan, poslije sam otisao naravno prema Turskom Kupatilu u Cara Dusana gdje mi je drugi studio i gdje pripremam nesto drugo. Neznam sto je poslije bilo.
———————————————————————————————————————-
Evo me u Galeriji Akademije Lepih Umetnost u Beogradu. Ovdje bih trebao postaviti izlozbu fotografija projekta Igloo ispod Gazela mosta. Koliko se sjecam sve je proteklo u dobrom zezanju a posto je Galerija odmah na Knez Mihajlovoj a.k.a. Tkalca bilo je i lepih znatizeljnih lica koja su navracala i raspitivala se kad ce da bude otvorenje, ‘ko smo mi i gde izlazimo. Znam da smo u galeriji izlagali samo jedan Amer, Andreas i Viola koji su imali vrlo zanimljiv fotografski projekt i ja. Kustosi krajnje opusteni i spremni na svaku pomoc. Ta galerija je stvarno posjecena.
