Galerija Renessans nalazi se u samom centru Firenze tocnije u Via Ghibellina. Predivna moderna galerija koja je prije uredjenja bila renesansna crkva. Kustos u galeriji je jedna lijepa djevojka Monika Lebiedzinska, moja velika prijateljica. Sjecam se da smo tu izlozbu organizirali u relativno kratkom roku posto smo svi imali manje vise pripremljene radove. Kao ekipa smo funkcionirali fantasticno, svi smo bili prijatelji, izlazili zajedno, radili zajedno, uglavnom kreativno kratili vrijeme. Grupa ljudi koju svako zeli u svojoj galeriji, bar smo mislili da je tako.
Na izlozbi predstavljam dvije bronce i jedan patinirani gips, to su moji radovi jos od kad sam bio zaludjen Futurismom. Futurizam nije bio samo pokret nego zivot i nacin zivota. Od muzike, likovne umjetnosti, kazalista, kuhinje, poezije preko proze pa sve do nacina oblacenja. Dinamizam mi je bio glavna preokupacija, kako zaustaviti vrijeme na trenutak, uobliciti ga i ponovo pustiti da tece. Ljubav i forma. Ja mislim, zapravo zelio bih da je tako, da je moj profesor Antonio Di Tommaso imao neki magicni utjecaj na mene. Taj prof. je gorak. Znam da nismo progovorili dvije rijeci u godinu i pola i onda kada je valjda konacno shvatio da mi je skulptura primarna stvar i da dolazim svako jutro prije njega u Aulu poceli smo razvijati komunikaciju. Fiorentinski kipar starog kova sa ‘dusu bi dao za takav studio’ se ipak znao nasmijati, a i mene. Galerija je bila koncipirana tako da je imala i mali bar a za pjenusac se je pobrinula gazdarica, prposna ruskinja.
