Jedna velika i vazna izlozba pod pokroviteljstvom Accademia di Belle Arti di Firenze, Regione Toscana, toscanaincontemporanea, Provincia di Firenze i Centro per l’arte contemporanea Luigi Pecci. Kustosi su poznati umjetnicki kriticar i profesor Gianni Pozzi zatim Susanna Ragionieri i Laura Vecere.
Nakon par dana cekanja da li ce rad proci ili ne krenulo se u realizaciju. Ilarija i ja opet zajedno, nerazdvojni. Cak su nam i radove stavili jedan do drugoga, njezin u malu prostoriju odmah na ulazu koju je imala samo za sebe i moj rad iznad stepenica 5×5 metara, nemres fulat. Ja nisam trebao biti tamo, u toku postavljanja, ali bio sam jer opet je taj duh organizacije i zezanja u zraku. Tu postavljam video na kojem je u pozadini natpis Maurizia Nannuccia fiorentinskog umjetnika i time se prvobitno uvaljujem u veliku raspravu o tome sta i kako i to sa Gianni Pozziem koji mi je poslje i bio u komisiji na magistarskom radu. Dobar je, crni humor i ironija su mu glavno oruzje tako da smo sve dobro razlozili a onda se i dobro nasmijali. Sama izlozba prolazi odlicno , tu su jos na divlje ispred muzeja napravili performans Fiati Sprecati koji su jedan od najvecih duhackih orkestara, benda neznam kako bi to nazvao, ima ih negde oko 25 otprilike. Najglasnija truba je bila Claudia, kako mala zena a kako rastura. Znam da smo posle otisli na pizzu.
